Očeve priče iz logora nadahnule su „Život je lep“

27. oktobra 2026. Film „Život je lep“ Roberta Beninjija, objavljen 1997. godine, delom je nadahnut pričama njegovog oca Luiđija o zatočeništvu tokom Drugog svetskog rata. Luiđi je dve godine proveo u nacističkom logoru, a deci je o ratnom iskustvu pripovedao uz humor kako ih ne bi uplašio.

Beninji je objasnio da su mu se očeva kazivanja ponovo javila u mislima dok je zajedno sa scenaristom Vinčencem Čeramijem razrađivao zamisao za film. U ostvarenju glumi Gvida, oca koji sinu zatočeništvo predstavlja kao igru i govori mu da osvajanjem poena mogu doći do glavne nagrade — tenka.

Film nije zamišljen kao dokumentarna rekonstrukcija Holokausta. Njegova središnja priča prati očajnički pokušaj roditelja da zaštiti dete od strahota logora i sačuva mu osećaj detinjstva.

„Život je lep“ osvojio je tri Oskara 1999. godine. Beninji je dobio priznanje za glavnu mušku ulogu, a film nagradu za najbolji strani film. Pošto je proglašen pobednikom, Beninji je stao na naslone sedišta, a zatim ih preskakao dok se kretao ka bini. U govoru se zahvalio porodici i saradnicima, a priznanje posvetio žrtvama Holokausta.